Avlija

A oni koji budu

vjerovali i dobra djela činili -

oni će stanovnici dženneta biti

i u njemu će vječno boraviti.

(Sura Krava – Al-Baqara, ajet 82)


vjerovali = vjerovali u Jednog Jedinog Boga/Allaha - Stvoritelja svega - Stvoritelja svih svjetova, osim Njega drugog boga nejma, Boga koji je slao poslanike kao što su između ostalih Ibrahim/Abraham, Musa/Mojsije, Isa'/Isus i Muhammed (neka je Božji mir i spas na sve njih)...

Dova za zaštitu...

Ko želi da se brzo i lahko zaštiti neka pročita ovu dovu i nek ustraje:

Ebu Zerr, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:

”Onome ko poslije sabah-namaza,

podvijenih nogu i prije nego što bilo šta progovori,

deset puta prouči sljedeće:

’Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerīke lehu,

lehu-l-mulku ve lehu-l-hamdu,

juhjī ve jumītu,

ve huve 'alā kulli šejin kadīr.’

(Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika,

Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost,

On oživljava i usmrćuje,

i On sve može)

– bit će upisano deset dobrih djela,
obrisano deset hrđavih djela,
bit će uzdignut za deset stupnjeva,
toga će dana biti zaštićen svake neprijatnosti,
bit će sačuvan šejtana,
i nijedan grijeh, osim širka, neće ga toga dana upropastiti.”[1]

[1] Et-Tirmizi (3474), El-Bezzar, u zbirci El-Musned (4050) i En-Nesai, u zbirci Amelul-jevmi vel-lejla (127).

Abdullah Mujić prof.

"..."Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!"..."

"I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet,

a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu

i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio,

i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine."

(Sura Kazivanje - Al-Qasas/El-Kasas, ajet 76-77.)

Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu,

a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.

(Sura Pećina - Al-Kahf, ajet 46)

Neka je hvala Allahu subhanehu ve te’ala koji je svjetlom Svoje knjige osvijetlio tamu dunjalučkog mraka, koji je s njom uputio zalutala srca, pa ih učinio spokojnim i smirenim u dušama iskrenih vjernika. Neka je najbolji salavat i selam na onoga koji je poslat kao milost svim svjetovima, čije su riječi i djela naš uzor na ovoj prolaznosti. Neka je mir i spas na njegovu časnu porodicu i ashabe radijallahu anhum, ali i na sve one koji koračaju njihovim putem, žive islam i upućuju druge ka uputi sve do Sudnjeg dana.

O mu’mini koje Allah doziva u Kur’ani Kerimu, znajmo da nam je Allah propisao razne ibadete putem kojih ćemo Mu zahvaljivati, veličati Ga i kako Njemu dostoji slaviti. Jedan od ibadeta koji nam Allah propisuje, a koji nam uskoro dolazi jeste post u mjesecu Ramazanu. Od današnjeg dana pa do Ramazana nas dijeli još samo osamnaest dana. Dolazi nam jedan tako značajan, lijep i svima nama drag gost. Znamo da će doći i da će biti u našim domovima mjesec dana. Spremamo li se da ga dočekamo? Kako ćemo ga ugostiti? Kakvu atmosferu ćemo imati u našim kućama? Hoće li se naš dragi gost među nama prijatno osjećati? Da li se radujemo dolasku ovog našeg gosta, da li osjećamo ljubav i naklonost prema njemu? Da li ćemo ga dočekati sa nemarnošću, omalovažavanjem i rušeći njegove svetosti ili ćemo ga dočekati sa dužnim poštovanjem i veličanjem? Hoćemo li ga dočekati u ljenčarenju, igri i zabavi ili u pripravnosti, angažovanosti u činjenju dobrih djela i svih vrsta pokornosti? Hoćemo li ga dočekati zlovoljni, neraspoloženi i zabrinuti ili ćemo ga dočekati veseli, radosna srca i velike nade u Allahov s.v.t. oprost i milost? Ima onih koji sa nestrpljenjem očekuju Ramazan, koji vole postiti njegove dane, a noći oživjeti ibadetom. Oni znaju da je ramazan neponovljiva sezona za sticanje sevapa i Allahove nagrade. Oni su poput trgovaca koji su svjesni unosnog poslovanja u ovom mjesecu. Normalno je da ni jedan trgovac ne može biti uspješan ako radi samo jedan mjesec, tako i istinski mu’mini rade čitavu godinu, a kada dođe Ramazan onda udvostruče svoje zalaganje i trud. Pored ovih ima i onih koji se ne raduju ramazanu, pogotovo ne sada kada ramazan dolazi u ljetnjem periodu, dugi dani za post, kratke noći za spavanje, pokvariti će mu njegov planirani odmor itd. Ima i onih koji ramazanske dane zamjene sa noćima, tako da danju spavaju a noću sijele provodeći ih u kojekakvim pričama, igrama i zabavama. Ramazan nije zbog toga propisan. Ne zbog igre i zabave. Ne zbog jela i pića. Ramazan je propisan da nas duhovno pročisti, da nas uzdigne ka Allahu, da budemo svjesniji Allaha i da putem posta zaslužimo Allahovu milost. Uputimo braćo draga dovu Allahu koju su naši dobri prethodnici upućivali Allahu kada bi se primakao mjesec ramazan govoreći: ”Allahumme kad ezallena šehru ramadan ve hadar. Ve sellimhu lena ve sellimna lehu. Verzukna sijamehu ve kijamehu, verzukna fihil - džedde vel - idžtihade vel - kuvvete ven - nešat. Ve e’idna fihi minel - fiten.” - “O Allahu, približio nam se mjesec Ramazan i daj da ga dočekamo. Predaj ga nama, a nas predaj njemu. Pokloni nam njegov post i kijam - noćni namaz. U njemu nam podari dobro, ustrajnost, trud i aktivnost. Sačuvaj nas u njemu od fitneluka!” Naši dobri prethodnici su znali za vrijednost Ramazana te su bili kako ih jedan pjesnik opisuje: “Pobožnjaci po noći, konjanici po danu.” Oni su molili šest mjeseci prije dolaska Ramazana da im Allah omogući da ga dočekaju, a poslije Ramazana bi molili šest mjeseci da im Allah ramazan primi. Ukoliko zaista vjerujemo u vrijednost i svetost ovog mjeseca, i da on sa sobom nosi mnoge blagodati i vrijednosti, tada ga moramo dočekati na sljedeći način:

1. Sa ogromnom radošću i potpunim veseljem, da mnogo zahvaljujemo Allahu s.v.t. koji nam je podario ovu veliku blagodat i učinio da je dočekamo.

2. Upućujući dove Milostivome da učini da njegov post istinski doživimo, da ibadeti u njemu budu način i sredstvo da postanemo ustrajni i postojani u Allahovoj vjeri.

3. Smirene duše i zadovoljni, težeći da učinimo što više dobra, i da se međusobno nadmećemo u sticanju sevapa i klonjenju od pokuđenih i zabranjenih stvari i da na taj način steknemo Allahovo zadovoljstvo i visoke džennetske stepene.

4. Čisteći svoja srca od mržnje, zavisti i drugih bolesti shvativši veličinu svojih pogreški i nedostataka, te čineći iskrenu i potpunu tevbu - pokajanje od svih vrsta grijeha. Jer, grijesi čine da njegov počinilac postane tvrda i surova srca, ukoliko se ne pokaje, i ono oboli i oslabi njegova moć. Tada se svjetlo njegova imana postepeno gasi, nestaje stida i ispravnog rezonovanja, umanjuju mu se blagodati, a povećavaju iskušenja, nesreće, poniženost i propast. Uskraćuje mu se svjetlo istinskog znanja i moć prave pokornosti, a to je sve razlog sticanja srdžbe Allahove nesreće na dunjaluku i ahiretu, razlog sticanja prokletstva, te jedan od najvećih uzroka nereda na Zemlji.

5. Od bitnih stvari prilikom dočeka ovog mjeseca je i: sticanje znanja i razumijevanja fikhskih propisa vezanih za post, te način Poslanikove s.a.v.s. prakse za vrijeme Ramazana. Neophodno je da musliman nauči šartove posta, vadžibe, sunnete i stvari koje kvare post, šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno postaču da čini, propise vezane za osobe koje su oslobođene posta, propise vezane za sadekatul - fitr i sve druge propise vezane za Ramazan. U Islamu pravilo glasi: “Prvo dobro izuči neku stvar prije nego je počneš prakticirati.” Uzvišeni Allah veli: ”Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost za svoje grijehe!.” (Muhammed 19). Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: ”Kome Allah želi dobro, učini da on razumije (propise) vjere.” Muttefekun alejhi.

6. Također je neophodno da pripremimo praktični program i raspored dnevnih aktivnosti u toku ovog mubarek mjeseca kako bismo najadekvatnije iskoristili njegovo skupocjeno vrijeme. Odredimo sebi u ovom Ramazanu neke od aktivnosti kao što su učenje i slušanje Kur’ana. Proučimo makar jednu hatmu u toku ovog mubarek mjeeca. Pročitajmo koju knjigu sa islamskom tematikom. Redovno dolazimo u džamiju radi namaza i mukabele. Klonimo se svih besposlica i čuvajmo svoje oči, uši i jezik od harama. Međutim, ukoliko sagledamo trenutno stanje islamskog svijeta, na našu veliku žalost, primjetit ćemo da većina muslimana ne veličaju i ne provode ovaj mjesec onako kako to od nas traži Uzvišeni Allah, niti ga dočekuju u skladu sa propisima naše uzvišene vjere.

Molim Allaha da nam pokloni post mjeseca Ramazana i kijam - noćni namaz. Podari nam u njemu moć, ustrajnost, trud i aktivnost, i sačuvaj nas u njemu od fitneluka! Amin.

Citati iz intervjua sa Enesom Karićem

List “Preporod“, broj 14/928, 15 juli 2010 (str. 36-38)

Za “Preporod“ govori Enes Karić, dobitnik ovogodišnje nagrade Hasan Kaimija

INTERVJU

KARIĆ: MOJ NOVI ROMAN ZOVE SE JEVREJSKO GROBLJE I TO JE JEDNA IZBJEGLIČKA PRIČA O GODINAMA 1992 – 1995

Dok sam pisao Pjesme divljih ptica* želio sam, u svim svojim bdijenjima uz to štivo, da djelo bude nesvakidašnji komentar naše današnjice, lahak za čitanje i pogodan da ga čitateljstvo doživi kao prisnu opomenu. Ustrojio sam ga kao jedan živi „narativni komentar“ o našem muslimanskom skanjivanju, oklijevanju, oporosti i nadmenosti, htio sam da na literaran način kažem jednu trajniju riječ o muslimanskom stradanju, preispitivanju i zabezeknutosti pred svijetom u kojem muslimani, uzmemo li kriterij činjenja dobra, ne samo da više nisu prvi, već teško da su i na drugom mjestu! Namjeravao sam da Pjesme divljih ptica budu komentar i o muslimanskom samostradanju, ali i o muslimanskoj surovosti prema islamu, prema Bogu, prema samima sebi i prema drugima. I surovosti drugih prema njima, naravno.

[...]

Poruka Pjesama divljih ptica je jasna: Da je izlaz današnjih muslimana, nas svih, da prestanemo u svojoj vjeri gledati njenu svetu riječ kao mač, kao prijetnju, kao tamničke i zindanske rešetke. Izlaz je u tome da se oslobodimo jedne mrtve tradicije, onih davno umrlih autoriteta, čije nas knjige više ne oslovljavaju svojom veličinom, čije su riječi i poruke iz današnje perspektive izvan bilo kojeg horizonta naše današnje sreće. Mislim da je poruka moga romana u tome da reknemo jedno veliko DA svijetu oko sebe, i da stanemo iza te riječi. Poruka je da nam vjera islam pomogne da sudjelujemo u svijetu kako sa nama, muslimanima, tako i sa kršćanima, jevrejima, i drugim vjernicima i nevjernicima. Svojim romanom nisam htio poručiti da se od svijeta odvajamo.

[* Pjesme divljih ptica = roman koji je napisao Enes Karić ]

Naša bosanska, gotovo šest vjekova duga, islamska tradicija jeste naš najprioritetniji PUT DO UZORNIH GENERACIJA SELEFI SALIHA

I sada kažem, kao što više puta govorim studentima na Fakultetu islamskih nauka: Ako sam se kao čovjek pomirio sa Bogom, to ne znači da se trebam zavaditi sa cijelim svijetom. Iz moje pobožnosti treba isijavati mir, dobročinstvo i blagost prema drugima. Neka moja pobožnost bude tako uočena, primijećena, opečaćena.

Pobožnost znači ne razmetati se sa pobožnošću.

Godinama sam, kao profesor Fakulteta islamskih nauka, također i kad sam bio dekan FIN-a, više puta javno tretirao tzv. vehabijsku pojavu. Sjećam se da je jedan naslov moga intervjua bio: “Mi ne trebamo postati ni vehabije ni šiije!“ Poruka je jasna, mi trebamo ostati samo ono što jesmo, tradicionalni bosanski muslimani. 

Napomena muslimanskoj omladini da se mogu upoznavati i o braku razgovarati na internet-forumu na adresi

http://islamskibrak.super-forum.net

prijedlog tekst

Šta morate znati o budućem mužu?

http://islamskibrak.super-forum.net/sta-morate-znati-o-buducem-muzu-n62.htm

بِسْمِ اللَّهِ الرَّحْمَنِ الرَّحيِمِ

ČUVAJMO SE ZAVIDNOSTI

Braćo i sestre u islamu! Danas 14. džumade-l-uhra 1431. po H., 28. maja 2010. godine, hutbu sam naslovio Čuvajmo se zavidnosti!

Po definiciji zavidnost je negativna ljudska osobina, koja se izražava u negativnom stavu prema drugoj osobi, koja posjeduje nešto što zavidnik ne posjeduje, bez obzira da li se radilo o pozitivnoj osobini druge osobe, njenoj porodici, fizičkoj ljepoti, posjedovanju materijalnih dobara i drugog, zavidnik želi da to dobro, koje posjeduje druga osoba, bude joj uskraćeno.

Postoje različite vrste i nivoi zavidnosti, koje mogu varirati od zlobe u duši, preko blagog neprijateljstva do otvorene agresivnosti i sreće koja obuzima zavidnika, kada to dobro ode od druge osobe.  

 Zavidnost je, braćo i sestre, stara opaka bolest, prisutna i u ovom našem vremenu, a nje se svaki iskreni vjernik mora dobro čuvati, jer ona uništava vjeru ljudi, potpuno kida njihove međusobnu komunikaciju i biva uzrokom drugih velikih grijeha.

Nažalost, ima mnogo ljudi koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman uznapreduje i dođe do položaja ili imetka. Tako se ponašaju dvoličnjaci, o kojima Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u  120. ajetu Sure Ali Imran:

إِن تَمْسَسْكُمْ حَسَنَةٌ تَسُؤْهُمْ وَإِن تُصِبْكُمْ سَيِّئَةٌ يَفْرَحُوا بِهَا وَإِن تَصْبِرُوا وَتَتَّقُوا لاَ يَضُرُّكُمْ كَيْدُهُمْ شَيْئًا إِنَّ اللَّهَ بِمَا يَعْمَلُونَ مُحِيطٌ

Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se. Ako budete strpljivi i ono što vam se zabranjuje izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.

 A u 109. ajetu Sure El-Bekare, Allah, dželle še'nuhu, govoreći o mržnji Ehlu-l-Kitaba (sljedbenika Knjige), kaže:

وَدَّ كَثِيرٌ مِنْ أَهْلِ الْكِتَابِ لَوْ يَرُدُّونَكُم مِِنْ بَعْدِ إِيمَانِكُمْ كُفَّاراً حَسَدًا مِنْ عِنْدِ أَنْفُسِهِم مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُمُ الْحَقُّ فَاعْفُوا وَاصْفَحُوا حَتَّى يَأْتِيَ اللَّهُ بِأَمْرِهِ إِنَّ اللَّهَ عَلَى كُلِّ شَيْءٍ قَدِيرٌ

Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese! Allah, zaista sve može.

Na veoma slikovit način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava na opasnost zavidnosti, pa u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud, kaže:

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِيَّاكُمْ وَالْحَسَدُ، فَإِنَّ الْحَسَدَ يَأْكُلُ الْحَسَنَاتِ كَمَا تَأْكُلُ النَّارُ الْحَطَبَ." (أبو داود)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čuvajte se zavidnosti, jer zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva!" (Ebu Davud)

 U drugoj predaji koju bilježi imam Muslim stoji:

عَنْ أَنَسِ بْنِ مَالِكَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لاَ تَبَاغَضُوا وَلاَ تَحَاسَدُوا وَلاَ تَدَابَرُوا وَكُونُوا عِبَادَ اللهِ إِخْوَانًا وَلاَ يَحِلُّ لِمُسْلِمٍ أَنْ يَهْجُرَ أَخَاهُ فَوْقَ ثَلاَثٍ." (مسلم)

Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte jedni druge mrziti, nemojte jedni drugima zavidjeti, niti jedni drugima okretati leđa (prekidati međusobne komunikacije), nego budite Allahovi robovi, braća! Nije dozvoljeno muslimanu da napusti brata (muslimana) duže od tri dana." (Buharija)

 Razlozi zavidnosti su: a) mržnja b) neprijateljstvo, c) oholost, d) samodopadanje, e) strah od gubljenja položaja, f) ljubav prema ugledu i karijeri, g) skrivena škrtost, h) pokvarenost.

Zavidnošću se zavidnik udružuje sa Iblisom i nevjernicima koji žele nesreću i propast vjernicima.

Onaj kome se zavidi biva očišćen od grijeha time što se prema njemu čini nepravda, koja prerasta u ogovaranje ili čak potvaranje, tako da će se od zavidnika na Sudnjem danu oduzimati dobra djela, sve dok ne postane pravi gubitnik, koji je u zlobi živio dunjalučki život, a na budućem svijetu je pravi bijednik, koji je doživio bankrot.

Braćo i sestre, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas upozorava na dvije opake bolesti, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija, stoji:

عَنِ زُبَيْرِ بْنِ عَوَّامِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ النَّبِيَّ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "دَبَّ إِلَيْكُمْ دَاءُ الْأُمَمِ الْحَسَدُ وَالْبَغْضَاءُ، هِيَ الْحَالِقَةُ، لاَ أَقُولُ تَحْلِقُ الشَّعْرَ وَلَكِنْ تَحْلِقُ الدِّينَ" (الترمذي)

Prenosi Zubejr ibn Avvam, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavidnost i mržnja, ne kažem da briju (uklanjaju) dlake, već briju vjeru!” (Tirmizija)

Zavidnost u smislu želje da i mi posjedujemo neke vrline, se ne smatra zavidnošću, već iskrenom željom, kao što stoji u muttefek predaji, koju prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu:

عَنْ عَبْدِ اللهِ بْنِ مَسْعُودٍ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "لاَ حَسَدَ إِلاَّ فِي اثْنَتَيْنِ، رَجُلٌ آتَاهُ اللهُ مَالاً، فَسَلَّطَهُ عَلىَ هَلْكَتِهِ فِي الْحَقِّ، وَ رَجُلٌ آتَاهُ اللهُ الْحِكْمَةَ، فَهُوَ يَقْضِي بِهَا، وَيُعَلِّمُهَا" (متفق عليه)

 Prenosi Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema zavidnosti izuzev dvojici: čovjeku kome je Allah podario imetak, pa ga on troši na putu istine i čovjeku kome je Allah darovao mudrost, pa on po njoj sudi i podučava druge!" (Muttefek alejh)

Sve dok se ne pojavi zavidnost, ljudi će biti u dobru, kao što stoji u hadisu:

عَنْ ضَمْرَةَ بْنِ ثَعْلَبَةَ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: "لاَ يَزَالُ النَّاسُ بِخَيْرٍ مَا لَمْ يَتَحَاسَدُوا" (الطبراني)

Prenosi Damre ibn Sa'leba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ljudi će biti u dobru sve dok ne budu zavidjeli!" (Et-Taberani)

Na nama je, braćo i sestre, da se utječemo našem Stvoritelju od raznih zala, među kojima je i zavidnost, na što ukazuje kratka kur'anska sura El-Felek:

قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ الْفَلَقِ(1) مِن شَرِّ مَا خَلَقَ(2) وَمِن شَرِّ غَاسِقٍ إِذَا وَقَبَ(3) وَمِن شَرِّ النَّفَّاثَاتِ فِي الْعُقَدِ(4) وَمِن شَرِّ حَاسِدٍ إِذَا حَسَدَ(5)

Reci: "Tražim zaštitu u Gospodara svitanja.

Od zla onog šta stvara.

I od zla tame kad zamrači.

I od zla onih koje pušu u čvorove.

I od zla zavidnika kad zavidi!"

Ovo je, braćo i sestre, naredba Gospodara svjetova, pa utječimo se samo Njemu od svakog zla, pa i zla zavidnika koji zavidi, zavidnika koji ispoljava svoju zavidnost, ali i onoga koji je prikriva!

Kao vjernici smo dužni da kada vidimo neko dobro kod brata muslimana, poželimo mu u njemu bereket, a ta naša iskrena dova može biti uzrokom da i nas Allah, dželle še'nuhu, počasti s istom blagodati.

عَنْ أََبِي أُمَامَةَ بْنِ سَهْلِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللّهَِ صَلّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ قَالَ: "إِذَا رَأَى أَحَدُكُمْ مِنْ أَخِيهِ مَا يُعْجِبُهُ فَلْيَدْعُ لَهُ بِالْبَرَكَةِ." (أحمد)

Prenosi Ebu Umame bin Sehl, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi sellem, rekao: "Kada neko od vas vidi kod svoga brata ono što mu se dopada, neka mu poželi bereket!" (Ahmed)

Blago svakom vjerniku čije srce Allah, dželle še'nuhu, očisti od ove teške bolesti, koja nagriza ljudska srca i sa sobom donosi i druge bolesti duša!

Braćo i sestre, čuvajmo se zavidnosti, budimo od onih koje raduje svako dobro koje zadesi brata muslimana i muslimanku i molimo Allaha, dželle še'nuhu, da im u tome podari radosti na oba svijeta, a to je uistinu prava sreća! 

Molim Allaha, subhanehu ve te'ala, da nas učvrsti na putu islama, da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nas sačuva zavodnosti, laži, potvore, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i svih bolesti duša, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani Džennet, u društvo poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 14. džumade-l-uhra 1431. po H. / 28. maj 2010. god.

Hutba: Džamija "Kralj Fahd" / Nezim Halilović Muderris

وَ السَّلَامُ عَلَيْكُمْ وَ رَحْمَةُ اللهِ!

Iman se djelima dokazuje

Zaista sva zahvala pripada Allahu. Zahvaljujemo mu se, od Njega pomoć i uputu tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših djela i od zla naših duša. Onoga koga Allah uputi doista je upućen, a onoga koga Allah u zabludi ostavi niko mu ne može na pravi put ukazati. Svjeočimo da nema drugog boga osim Allaha jednog i jedinog koji nema sudruga. I svjedočimo da je Muhammed njegov rob i Poslanik. Donosimo salavat i selam na našeg Poslanika, na njegovu porodicu, ashabe, tabiine, naše šehide, kao i na sve pripadnike njegovog ummeta. Draga braćo u imanu i islamu.

Čovjek je biće koje se sastoji od tijela i duše. Jelo i piće su sasvim normalne ljudske potrebe bez kojih tijelo ne bi moglo funkcionisati. Isto tako i duša ima svoje određene potrebe. Na prvom mjestu ta potreba je iman, vjerovanje. Ovo vjerovanje mora biti čvrsto i stvarno i da čovjek sve stvari koje se tiču vjere priznaje kao jedinu i apsolutnu istinu započinjujući prije svega sa vjerovanjem u Allaha. Onaj koji vjeruje u Allaha i na njega se oslanja, Allah mu daje posebnu imansku snagu s kojom on hodi kroz život. Jer Allah je Moćni kome nije potrebna ničija pomoć, nasuprot čovjeku koji bez Allahove pomoći biva izgubljen.

Kaže Allahov Poslanik s.a.v.s.,:

“Da se oslonite na Allaha istinskim oslanjanjem podario bi vam nafaku kao što je podario ptici; odlazi gladna iz svog gnijezda a vraća se sita.“

Vjerovanje u Allaha daje čovjeku osjećaj sigurnosti i slobode. Za takve Allah kaže u Kur'ani Kerimu:

„one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!" ¹ 

Poštovana braćo, iman nije samo djelo jezika, naprotiv iman ima uticaja na kompletan naš život. Vjerovati znači Allahu svoju riječ dati; a onaj ko svoju riječ održi, biće nagrađen Džennetom. Iman treba da se odražava na kompletan život jednog muslimana, da bude prepoznatljiv na njegovj ličnosti, na poslu,  ili u međusobnom odnosu sa drugima. Čovjek vjernik će nastojati da se odmjereno vlada i da svoje obaveze u potpunosti ispunjava. On nikome neće uskratiti njegovo pravo, svakome će dati ono što mu pripada. On se ponaša prema drugim ljudima sa respektom i uvažavanjem bilo da se radi o komšijama, o radnim kolegama, o učenicima, ili profesorima. Ako se suoči sa problemima odlučno se sa njima hvata u koštac i pri tom se oslanja na Allaha.

Draga braćo, jedan istinski musliman ne laže niti podupire nikoga ko laže. On ne govori nikome iza leđa niti bilo koga ismijava. Njegovo srce je oslobođeno od mržnje, zavidnosti ili zlobe. On je pun ljubavi prema svim Allahovim stvorenjima, samilostan je prema djeci i nejakima, poštuje i uvažava starije i iskusnije od sebe. Čak i prema neprijateljima se odnosi pravedno i sa respektom. Vjernik je skroman i daleko od uzdizanja i oholosti. On pomaže shodno svojim mogućnostima svima kojima je potrebna njegova pomoć. Pomoć svoju pruža siromasima, bolesnima, nastradalim licima, ranjenicima, ali i svom komšiji kada treba nešto unijeti ili iznijeti iz kuće. Ne izviruje kroz prozor i ne čeka da komšija sam unese u kuću namještaj, ili građevinski materijal, nego odmah zasuče rukave i pita: „Komšija mogu li pomoći?“ Prilikom činjenja dobra i pomaganja ljudima uvijek pred očima ima Allahovo zadovoljstvo, a ne valjo sam mu neki dan, pa valjaće i on meni.

Pokretač svih naših dobrih djela jeste zasigurno naš iman, a naša djela njihova brojnost i raznovrsnost govore o nivou i kvaliteti našeg imana.

Mnogi oni koji ne vjeruju u Allaha pokušavaju potrebe svoje duše nekim drugim sredstvima da zadovolje. Tako se neki odaju alkoholu, neki drogi, neki kocki, te baveći se tim stvarima otupljuju svoj iman, svoju vjeru.

Vjerovanje iman se pojačava putem ibadeta koje nam je Allah propisao. Zbog toga je bitno da ibadete nikada ne napuštamo. Vjera je poput vatre u koju moramo stalno drva da bacamo kako se ne bi ugasila, a ta drva su naši ibadeti.

Jedan od ibadeta koji ponajviše govori o našem imanu jeste zasigurno namaz. Onaj ko ga obavlja on je uvjeren u njegovu obaveznost i on je ubijeđen da će jednog dana pred Allaha stati.

Allah Uzvišeni kaže:

„Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima,

koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.“ ² 

Dok oni koji namaz ne obavljaju imaju samo dva opravdanja, ili smatraju da namaz nije obaveza te time izlaze iz imana, ili znaju da je obaveza ali neće što je veoma blizu prve kategorije. A naš Poslanik nam je rekao da onoga koga viđamo da stalno dolazi u džamiju radi namaza da posvjedočimo da je mu’min vjernik.

Jedan vjernik se iskreno boji Allaha, iskreno se boji svojih grijeha i čak i same pomisli da počini grijeh. Naš Poslanik neka je na njega mir i spas je rekao:

„Vjernik, mu'min se boji da počini grijeh kao što se boji vatre.“ ³

Koliko je samo iman bitan govori nam i činjenica da od imana ovisi kompletno dešavanje oko nas, počevši od vremena, od padanja kiše, od sazrijevanja usjeva itd. Allah Uzvišeni kaže:

„A da su stanovnici sélā i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.“ ⁴

Koliki je nečiji iman, kolikoje čvrst i jak mi ljudi ne možemo znati, ali sigurno je da naša djela najbolje svjedoče o našem imanu. Istinski iman se najbolje pokazuje onda kada čovjek bude stavljen na kušnju, kada ga Allah iskuša bolešću, siromaštvom, nesrećom, smrću ili ubistvom voljenih osoba, izvanrednim uvjetima itd. Tek onda se vidi prava jačina našeg imana.

Molim Allaha da ojača naš iman, da primi od nas naše ibadete i da budemo istinski vjernici. Amin.

______________________________

1. Suretur-Ra'd, 28

2. Suretul-Bekare, 45-46

3. Sahihul-Buhari, Iman, 19

4. Suretul-E'araf, 96

Imam i hatib: Bilal ef. Hodžić / I.K.C. Ulm

21.05.2010 / 07.džumadel-uhra 1431

MI SMO UMMET DAREŽLJIVIH

Braćo i sestre u islamu! Danas 07. džumade-l-uhra 1431.H., 21. maja 2010. godine, hutbu sam naslovio sa Mi smo ummet darežljivih. Darežljivost je jedna od najvažnijih osobina ummeta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osobina koja treba da dođe posebno do izražaja u ovom vremenu opće ekonomske krize, koja je zahvatila i našu zemlju. Ovo je braćo i sestre vrijeme u kojem darežljivci pokazuju svoju darežljivot, kroz pomoć onima kojima je ona potrebna i vrijeme u kojem socijalno ugroženi trebaju da budu skromni i zahvalni kako institucijama, tako i plemenitim pojedincima, koji im pomažu.

Svi mi braćo i sestre, a posebno oni koji traže pomoć, a ne zaslužuju je jer su sposobni za rad treba da imamo na umu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje bilježi imam Buharija, a prenosi ih Hakim bin Hazam, radijallahu anhu:

„Gornja ruka (ona koja daje) je bolja od donje ruke (koja prima)!“ (Buharija)

Allah, subhanehu ve te'ala, u 39. ajetu Sure Sebe' obećava mu'minima koji ulažu svoje imetke na Njegovu putu, lijep svršetak i nagradu:

Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi i On najbolje opskrbljuje.

Braćo i sestre, kada imamo na umu ove Allahove, subhanehu ve te'ala, riječi, onda se trebamo natjecati u dobročinstvu, jer On dobročinstvo nadoknađuje još na dunjaluku, a na Ahiretu je nagrada trajna.

U Kudsi hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim, stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Rekao je Uzvišeni Allah: „Udijeli čovječe, udijeliću ti!“ (Buharija i Muslim)

Kako je lijepo obećanje Allaha, subhanehu ve te'ala, Koji na dobročinstvo Svojih iskrenih robova uzvraća Svojim dobročinstvom, pa trudimo se da budemo od onih kojima na dobro uzvraća njihov Stvoritelj!

U hadisu koji bilježe imami Buharija i Muslim stoji:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

„Nema dana u kojem osvanu robovi, a da dva meleka ne siđu i jedan ne kaže:

„Allahu, daj darežljivcu ostatak imetka!“ I drugi kaže: „Allahu, daj škrtici propast!“ (Buharija i Muslim)

Zato budimo darežljivci, za koje meleki uče dove za povećanje imetka! Blago onima za koje dovu čine meleki, koji nemaju prohtjeva i želja, već samo služe svome Gospodaru!

Dijeljenje braćo i sestre, treba da bude umjereno, kako darežljivac ne bi sve podijelio i ostao bez opskrbe. Prema tome, dužni smo naći mjeru u dijeljenju, kao što stoji u 29. i 30. ajetu Sure El-Isra':

Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu, da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao,

Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje.

Na drugoj strani prokleti šejtan čovjeka plaši neimaštinom, kao što stoji u 268. ajetu Sure El-Bekare:

Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti,

a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju;

Allah je neizmjerno dobar i sve zna!

Braćo i sestre, većina nas smo imali priliku da se u našim svakodnevnim životima osvjedočimo u istinitost ovih Allahovih, subhanehu  ve te'ala, riječi, kada nam se ono što smo bez kalkulacija dali višestruko vraćalo i kada nam je propadalo ono što nam je bilo žao dati i propadalo je još više od toga…

Kaže Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu:

„Čuo sam da će se dobra djela natjecati i da će sadaka kazati: „Ja sam najbolja od vas!“

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najljepši primjer darežljivosti, što potvrđuje slijedeća predaja:

Upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aišu, radijallahu anha, šta je ostalo od ovce koju su zaklali, pa je ona odgovorila: „Nije ostalo ništa osim plećke!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: „Ostalo je sve osim plećke!“ (Muslim)

Najbolja sadaka je da vjernik dijeli kada je zdrav, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Muslim:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu.: „Došao je čovjek kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Allahov Poslaniče, za koju sadaku je najveća nagrada?“ Reče: „Da daješ sadaku dok si zdrav i potreban, bojiš se siromaštva i nadaš bogatstvu. Ne odgađaj, pa kada dođe duša u grkljan, da kažeš: „Ovo je ovome, a ovo ovome!“ a sve svakako ostaje drugima.“ (Muslim)

Slijedeći hadis je bio poticajem velikom broju naših plemenitih predaka, koji su se natjecali u uvakufljivanju svoje imovine, u pravljenju mostova, puteva, hanova, hajr česmi, kalemljenju voća i slično:

Prenosi Džabir bin Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, rekao:

„Ko iskopa bunar, ne napije se niko od ljudi, džina ili ptica, a da ga Allah neće nagraditi na Sudnjem danu!“ (Ibn Madždže)

Pred pohod na Tebuk, dolaze Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi i donose imetak za opremanje vojske, tako da Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, i Osman ibn Affan, radijallahu anhu, donose polovicu svoga imetka, a Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, donosi sav svoj imetak. Kada ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao šta je ostavio svojoj porodici, Ebu Bekr, radijallahu anhu, je rekao: „Ostavio sam im Allaha i njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!“ Allah se smilovao Ebu Bekru, radijallahu anhu, čiji iman je bio snažniji od imana svih ashaba!

Braćo i sestre! Svoje dobročinstvo možemo pokazati odmah na djelu, jer danas imamo dvije akcije:

1. za pomoć braći u opsjednutoj Gazi, gdje se sutra inša-Allah iz Turske pokreće veliki konvoj sa brodovima sa ciljem pružanja neophodne pomoći našoj braći Palestincima u Gazi. Sve što se inša-Allah danas prikupi u kutije na izlaznim vratima iz Harema odmah će biti uplaćeno na račun u Turskoj i

2. akcija za pomoć 49 socijalno ugroženih porodica, koju danas započinjemo i završavamo inša-Allah narednog petka.

Braćo i sestre, napajajmo sa čistih izvora: Kur'ana, sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prakse ashaba, te najbolje generacije muslimana i prakse naših dobrih predaka, Bošnjaka i natječimo se u dobročinstvu, ne plašeći se siromaštva, niti prijekora prijekornika!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su darežljivi, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

Sarajevo: 07. džumade-l-ula 1431. po H.  /  21. maj 2010. god.

Hutba: Džamija “Kralj Fahd”  /  hatib: Nezim Halilović Muderris